GPS i drugi postulat teorije relativnosti

(u pripremi,uskoro--...? ...uskoro,uskoro)

(Nešto o jednosmjernom mjerenju brzine svjetlosti(..........))

Ovdje ide slika koja prikazuje.....zbog zauzetosti kasnim sa ovim uređenjem...nadam se uskoro počinjem...

Koriolisof efekat kod korekcije ugaone brzine geostacionarnog satelita

 Ako se dogodi da geostacionarni satelit,koji je dobro postavljen u ekvatorijalnu ravan,ipak malo žuri.Dakle ima nešto malo veću ugaonu brzinu od Zemlje.Tada se treba upotrebiti mali reaktivni motor da kratkim impulsom izvrši potrebnu korekciju.Zbog vrlo kratkog trajanja impulsa zanemarimo promjenu gravitacionog ubrzanja kao i promjenu udaljenosti od Zemlje (R).Centrifugalna sila...

(nastaviću kasnije,za nekoliko dana idemo dalje(20.11.2014)ovo je interesantno,pa zato pokušavam da što jasnije razradim i izložim ovdje.A OVO SAOPŠTENJE JE SAMO ZATO DA ME NE IZBACE ZBOG NEAKTIVNOSTI)

Koriolisov efekat pri slobodnom padu

Zbog rotacije Zemlje ugaonom brzinom ω tjelo neće padati po okomici već će odstupiti ka istoku.U literaturi se to računa pomoću izraza za Koriolisovo ubrzanje a=2ωv,(uz zanemarivanje otpora atmosfere,uticaja centrifugalne sile i promjene gravitacije).Naprimjer u skripti "Matematička fizika" na strani 365 imamo izračunat otklon na ekvatoru:

 

 

 (ova slika se može pogledati i ovdje)*)ω ispred integrala ne treba da stoji)

Kao što se vidi obodna brzina se pri slobodnom padu ne mijenja što rezultira pomjeranjem od vertikale.Ovo je sasvim u skladu sa zakonom o održanju energije.

 ------------------------- ( )Uticaj Koriolisovog efekta pri korekciji orbita  vještačkih satelita je posebno interesantan pa ću to uskoro izložiti ovdje.

 [counter]-posjeta

Koriolisov efekat

 2013-10-9 (Zadnje uređivanje 2014-4-26)                                                                                                                                    Umjesto uobičajenih pojmova "Koriolisova sila" ili "Koriolisovo ubrzanje" primjereniji je naziv Koriolisov efekat jer se radi o posljedicama djelovanja sila pri složenom kretanju.Sav račun sam napravio po zakonima dinamike.U literaturi je to uobičajeno urađeno kinematički što nikako nebi trebalo raditi.Zašto,pokazaće se na kraju ovog članka.

Na donjoj slici je prikazan disk koji rotira i na kome se nalazi žljeb po kome se može kretati kugla (radijalno u odnosu na disk).Kugla je vezana užetom koje je provučeno kroz centar diska i usmjereno niz njegovu osu rotacije.Ako dozvolimo da se kugla jednolikom brzinom kreće ka periferiji diska,centrifugalna sila će vršiti neki rad.On se može pretvoriti naprimjer u potencijalnu energiju ili neku drugu,(naprimjer toplotnu preko trenja na užetu).Vektorske veličine radi jednostavnosti prikazivanja ideje nisu prikazane sa strelicom iznad,ali se podrazumjeva da to jesu.

Disk svojom ugaonom brzinom i inercijalnim momentom rotacije će prisiljavati kuglu da poveća obodnu brzinu,pri čemu će gubiti nešto energije i usporavati.Ova sila (Fd) na slici je prikazana plavom bojom i dat je izraz za njenu vrijednost.(Na slici se razmatraju samo tangencijalne sile na kuglu mada jasno da postoje i dvije radijalne,centrifugalna i centripetalna,koje su u ravnoteži.)

Ovoj sili suprotna je sila  inercije kugle koja se protivi tangencijalnom ubrzanju.(Intenzitet obodne brzine raste.)Prikazana je crvenom bojom (F1).Ali i sila obojena zeleno (F2) koja mijenja pravac djelovanja radijalne brzine w.Intenzitet brzine w je konstantan,ali ona mijenja smjer zbog njenog prirasta okomitog na kretanje.Ovo je identično kao kad se razmatra centrifugalna sila pri jednolikom kružnom gibanju.Navedene tri sile su u dinamičkoj ravnoteži.

-(spec.slučaj 1) Šta ako je moment inercije diska ogroman tako da praktično nema promjene ugaone brzine?Tada je tangencijalno ubrzanje (prirast obodne brzine kugle) proporcionalno umnošku radijalne brzine w i ugaone brzine.Dakle F1 i F2 su jednake.Njihova suma je jednaka Fd samo što ta sila praktično ne usporava rotaciju diska zbog ogromnog momenta inercije.

Nažalost,kinematički postupak izvođenja Koriolisovog ubrzanja i sile daje izraz kao dole na slici iako je očito da to vrijedi samo u specijalnom slučaju.

-(spec. slučaj 2) Šta ako je momenat diska zanemarivo mali? Uspostavlja se ravnoteža između sila F1 i F2.Dakle sada sila F2 usporava obodnu brzinu,a inercijalna sila F1 se tome odupire.

Ovo je jako važno jer se u zvaničnoj literaturi povlači krupna greška.

 

 

 

 

 Da se zaključiti da ova sila zeleno obojena zaslužuje da se nazove uzročnikom Koriolisovog efekta.Tada se nebi dešavale grube greške kao što je izračun skretanja kugle ka istoku pri slobodnom padu. Koristi se a(cor)=2m (omga) x w iako se radi ospec.slučaju 2 gdje je ubrzanje dvostruko manje.Pa onda ne štima bilans energije.Da ne govorim o rotirajućem kranu gdje se teret radijalno kreće!Ili korekcija putanje vještačkih satelita.Katastrofa.

Ovaj moj račun zaslužuje da se napravi malo više poopšteno,vektorskim prikazom i u diferencijalnom obliku.Naravno uz poštovanje zakona o čuvanju energije,dakle rad centrifugalne sile je jednak gubitku kinetičke snergije rotirajućih masa.Itd .Uskoro i to ako bude interesovanja.

Evo ovdje sam nešto napravio.

[counter]

Sagnac effect (Sanjak efekt)

 

(English-forum)

 

Poslednje uređivanje: 26/4/2014.

Grafički prikaz najbolje će pokazati pravi uzrok pojave

koju je eksperimentalno otkrio Sagnac.Na prvoj slici je prikazana pojava

 aberacije.Zbog rotacije Zemlje oko Sunca prividno izgleda da je ono na drugom mjestu..

Ako se posmatra preko ogledala,taj aberacioni otklon će ići

na suprotnu stranu.Ovdje je važno reći da je potrebno napraviti djelitelj

(polupropusn ogledalo) tako da jedan dio ide direktno,a drugi preko ogledala.

(Ovo je šematsko objašnjenje osnovne ideje.)-

 

 

-Bradley (Bredli) je otkrio pojavu aberacije pri astronomskim osmatranjima 1728 godine.Mjerenjem je nađeno da je ugao odstupanja jednak omjeru tangencijalne brzine i brzine svjetlosti.Isti zakon uzrokuje da se Sunce vidi na krivom mjestu, za oko 20 lučnih sekundi.

-Ovaj zakon vrijedi i kada postoji rotacija sistema prijemnik-izvor svjetlosti,kao što je to u uređaju koji je napravio Sagnac (Sanjak).

-Arago je 1810 ispitivao kako se ponaša svjetlost koja je aberacijski zakrenuta.Utvrdio je da nema nikakve razlike u odnosu na neku labaratorijsku.Tj svjetlost koja nema aberacijski poremećaj.

-Ovaj zakon omogućava da se koristi ogledalo kako bi se promjena aberacijskog ugla udvostručila.Prividno će se izvori svjetlosti,stvarni i onaj u ogledalu,međuse razmicati porastom aberacionog ugla.Fig. 2)

-Uticaj ovog prividnog razmicanja je ekvivalentan efektu koji nastaje pri razmicanju stvarnih izvora svjetlosti.(To je prikazano u str.dinstudio.com/diary_1_10.)

Ili ovako:

                                                             fig 4)

Detaljnije ovdje,str 4.ili na ovom mjestu.

 

-Izvedena je jednačina za broj faznih pomaka."p" ovisi o ugaonoj brzini,kvadratu udaljenosti izvora svjetlosti,talasnoj dužini i brzini svjetlosti c.

 

-Na osnovu prebrojanih interferentnih pruga možemo znati promjenu ugaone brzine.Razmicanje centara koncentričnih krugova za jedan,generiše se nova interferentna pruga.I to na svakoj strani simetrale.Ukupno 4 nove.Na fig.3 je prikazan takav pomak gdje je broj pruga narastao sa 4 na 8.Ostaje da se izanalizira kolika je razlika radijusa susjednih krugova,ako znamo da oni predstavljaju fazni pomak za 1 talasnu dužinu svjetlosti.)

Firma FOG proizvodi optičke žiroskope.Interesantno je uporediti tehničke karakteristike njihovih proizvoda sa teoretskim predviđanjima.Prikazano u sledećoj tablici:(Razlučivost je data u stepenima na sat (°/h)!) 

Ovdje

                                                    fig 5)

Treba imati na umu da je kod ovih uređaja frekventnom modulacijom jedan interferentni pomak podijeljen na oko 1000 dijelova čime su za toliko povećali tačnost.Jasno se vidi da je klasična formula b) neupotrebljiva dok se formula a) dobro uklapa.

 Još ću prokomentarisati formulu c) koja predstavlja frekventnu razliku izračunatu klasično kao što je gore prikazano.Ako bi, pri konstantnoj ugaonoj brzini,na ekran stizala svjetlost različite frekvencije,tada bi interferentne linije "klizile".To je lako dokazivo.Eksperiment pokazuje da miruju,što takođe dodatno opravdava ovo novo tumačenje .

[counter] pregleda

Promjena interferencijske slike pri bočnom pomaku

[Changing the image of interference at the lateral shift]

 

Kao što fazni pomak mijenja interferencijsku sliku,isto se može postići

bočnim pomakom.

Animacija se može pogledati: Na ES forumu

Opširno o interferencijskim slikama prikazano je OVDJE:

 

------------------------------------------------------

[counter]-posjeta

Sagnac effect- demistifikacija

Sagnac efekt je:

Mjerenje ugla aberacije pri rotaciji korištenjem interferencije svjetlosti.

-Koherentna svjetlost se razdvaja na dva snopa pomoću polupropusnog ogledala.

-Sistemom ogledala se usmjeri na leću projektora.Svako ogledalo izokreće sliku iz lijeve u desnu i obratno.Zato jedan snop mora biti reflektovan paran broj puta,a drugi neparan.

-Interferentne linije ovise o uglu aberacije.Pogledati:str.dinstudio.com/diary_1_11.html

-----------------------------------------------------   -------------------------------------------------------------

[counter] posjeta

A ovo je odlična adresa za šah:http://gameknot.com/play-chess.

Poslednje uređenje 6.jul.12

Vagon i peron-kako rade satovi?

U literaturi se može naći izvod dilatacije vremena pomoću putnika u vagonu i posmatrača na peronu.Obično se koristi ogledalo na plafonu vagona pomoću koga svjetlost pređe  put od poda do ogledala i nazad.Ja sam uzeo da je izvor svjetla na plafonu,što ne mijenja suštinu izvoda dilatacije vremena.Uprostio sam posao i preglednost slike,a izračunati faktor dilatacije je isti.

  Neka putnik u kabini 1 mjeri brzinu svjetlosti.Izmjeri put AB,a zatim vrijeme (t´ ) za koje svjetlost od plafona stigne do poda.Izračuna brzinu svjetlosti kao omjer puta i vremena c=AB/t´.Ovaj putnik je izabrao da mu tačke A i B u vagonu leže tačno na vertikali.Da li je morao neznamo jer nigdje ne piše.

  Neka fizičar na peronu posmatra taj događaj i izmjeri vrijeme (t ) za koje svjetlost  od plafona stigne do poda.Ali put koji svjetlost pređe nije okomit na tlo već kos.To je zbog kretanja vagona brzinom v pa je put jednak dužini AC kao na slici.Izračuna i on brzinu svjetlosti c=AC/t.

Ako je brzina svjetlosti jednaka za oba ova posmatrača onda zbog različitih  dužina puteva moraju i izmjerena vremena biti različita.Izmjereno vrijeme u kabini 1 je manje,jer tu sat ide sporije nego na peronu.Koeficijent dilatacije vremena se može izračunati kao što je prikazano na slici ispod.

 

 Ali ovaj vagon ima i kabinu 2 u kojoj drugi putnik takođe mjeri brzinu svjetlosti.Odlučio je da snop svjetlosti ne usmjeri strogo okomito prema podu već ukoso ka unazad.Svjetlost iz A ide u tačku B.Izmjeri taj put AB,a zatim vrijeme (t´ ) za koje svjetlost stigne od plafona do poda.Izračuna brzinu svjetlosti kao omjer puta i vremena c=AB/t´.

 Neka fizičar na peronu posmatra taj događaj i izmjeri vrijeme (t ) za koje svjetlost  od plafona stigne do poda.Ali za njega put nije kos već okomit na tlo.To je zbog kretanja vagona brzinom v pa je pređeni put jednak dužini AC.Izračuna i on brzinu svjetlosti c=AC/t.

Ako je brzina svjetlosti jednaka za oba ova posmatrača onda zbog različitih puteva moraju i  izmjerena vremena biti različita.Izmjereno vrijeme u kabini 2 je veće jer tu sat ide brže nego na peronu.

Imamo ovakvu situaciju:Najbrže ide sat u kabini 2,zatim sat na peronu,a najsporije ide onaj u kabini 1.

  STR predviđa da svi satovi u vagonu, koji se kreće,idu sporije od sata na peronu.Ovim razmatranjem dokazujem kontradikciju kad neznatno izmjenim način mjerenja u vagonu.

Nema drugog izlaza već odbaciti tvrdnju da će za sve posmatrače brzina svjetlosti biti ista.A to povlači odbacivanje kompletne TR.


 uradio:milan kecman

 (molim napišite kratak komentar ako vam se da.)

ITER promašeni projekat

Poznata  Einsteinova jednačina E=mc2 postala je zaštitni znak STR i opšteprihvaćena istina.Formula sugerira da se materija može pretvoriti u energiju i obratno.

Ova dogma nanosi ogromnu štetu razvoju nauke.Pohlepa za energijom (E=novac),kao i uvjerenost da se iz jednog miligrama (0.000 001 kg) mase materije može "izvući" 25 000 kwh energije, gura naučni potencijal u besmislene i opasne aktivnosti       Projekat ITER je upravo takav.

Hipoteza o pretvaranja materije u energiju je nastala pri otkriću da se prirodni radioaktivni materijali raspadaju na lakše hemijske elemente i oslobađa značajna energija.Mjerenje atomskih masa utvrđen je deficit materije.Nestalo nešto mase,a pojavila se energija!Ajnštajn je to uvezao intuivno omiljenom brzinom svjetlosti.Na kvadrat da bi dimenziono štimalo.E=mc2  .Lord Edington,veliki obožavalac TR,dao je ključni doprinos da ova hipoteza bude opšteprihvaćena.On je tvrdio da energija koju zrači sunce nije nastala samo od gravitacionog zapreminskog kolapsa vodika u helijum.Već je bilo poznato da je atomska masa He manja od četiri atoma H od kojih je nastao.Izračunao je da bi Sunce kratko živilo da nije pretvorbe mase u energiju.Dodatno su ovu hipotezu potvrdili tvorci H bombe.Nastala je ideja da se iz vodika fuzijom u He izvuče energija za široku potrošnju.Trebalo je naći način da se natjeraju jezgre vodika na spajanje.Treba uložiti energiju da bi to išlo.Pokušlo se sa ubrzavanjem joniziranih atoma vodika u akceleratorima.  Dobio se izotop vodika deuterijum.Ali i tricijum koji je imao unutar jezgra pored protona još i dva neutrona.Ovaj izotop je je nestabilan i izuzetno opasan jer isijava neutrone u okolinu.Teško ga je čuvati jer vodik difundira čak i kroz metalne stijenke.

 Ideja je bila stvoriti visokozagrijanu plazmu deuterija u koju bi se upucavali joni tricija.Nijedan materijal ne može izdržati visoke temperature koje pri tom nastaju.Rješenje je bilo da se napravi magnetno polje torusnog oblika koje bi spriječilo bježanje plazme iz procesa.Prvi ovakav uređaj "TOKAMAK" napravljen je u CCCP,ali nije proizveo He.Saopšteno je da je mali i nema dovoljno energije,pa su rađeni nešto veći.Opet bez uspjeha.

 Na inicijativu Gorbačova zaživio je međunaredni projekat ITER u koji su pored EU uključene najjače države svijeta.Kina,SAD,Rusija,Japan,Indija i J.Koreja.Procjenjeno je da će izgradnja trajati 5 godina i još pet uhodavanje.Troškovi prve faze 5 milijardi $, a druge isto toliko.Odabrana je lokacija na jugu Francuske.Selo Cadarache 50 km sjeverno od Marseja.Početak radova je trebao biti 2006 godine,ali je odgođen do 2009,kad se počelo kopati.Brzo se zastalo jer je procjenjeno da će troškovi biti tri puta veći od plana.A to znači da će budžeti za sve ostale naučne projekte biti smanjeni.Nastala je pobuna i žestoka kritika projekta.Pojavile su se sumnje u bilo kakav uspjeh.Izašle su na vidjelo i neke činjenice za koje se ranije nije znalo.Naprimjer:Treba 40 godina da se projekat okonča.Komercijalna upotreba tek za nekih 50 godina.Najavljen je i mogući neuspjeh.Nepredvidiva je pojava dodatnih troškova.

   Ipak radovi su u ovoj godini krenuli dalje.Betonski temelji su pri kraju,a 500 seizmičkih ležajeva će biti postavljeno prije proljeća 2012.Hala za montažu zavojnica je pri kraju,pa će prva (od 6) biti gotova za 1.5 do 2 godine.Završetak radova se očekuje oko 2016 godine.Tricij će se proizvoditi negdje na drugom mjestu.Trošiće se oko 1 kg godišnje.Za pokretanje procesa ulagaće se snaga od 50 MW ,a očekuje se izlazna snaga od 500 MW.

 A evo zašto ovaj projekat neće dati nikakvu energiju:

1)Pri atomskoj fisiji osim novih lakših elemenata i energije nastaju još i subatomske čestice.Sve one imaju masu.Da su znali da osim elektrona ima još krhotina,od kojih su neke neutralne,formula E=mc2 nebi ni nastala.

2)Edington je rekao da je atom He,koji nastaje na Suncu,ima manju mase od 4 H atoma zato što je dio mase potrošen na stvaranja energije.I da je TR predvidila pretvaranje mase u energiju.Nije predvidio rojeve subatomskih čestica koje velikom brzinom napuštaju Sunce.Za nastanak fuzije uzrok je ogroman gravitacioni pritisak,a ne temperatura.Energija zapreminskog kolapsa pri fuziji pretvara se u toplotu .Povišena temperatura širi tečnu plazmu koja u vidu vrenja kreće ka površini gdje se zračenjem hladi.Izbačene subatomske čestice odnose dio energije.A dio kao energija veze ostaje zarobljena u jezgru He.Dakle fuzija H u He troši energiju.A ITER projekat očekuje obratno.

3)Hidrogenska bomba opisana kao fuziona zapravo to nije.Uloga deuterijuma je da svojim neutronom iz jezgre omogući mnogo veću efikasnost lančane reakcije uranijuma.Sada se tako ne radi već se ide na vještačke izotope sa mnogo neutrona.Plutonijum služi za skladištenje neutrona iz deuterijuma.

Nema nijedne prirodne pojave niti eksperimenta koji ukazuje da ITER projekat ima smisla.

 

  uradio:

12.2011-m.kecman

 posjeta:[counter]

 

 

 

Abstract (english)

-The astronomy fact is: the time period T from pulsar's radio pulses varies throughout the year.

http://www.einsteinathome.org/PartialS3Results/node5.html

http://calgary.rasc.ca/algol_minima.htm-

-Distance l, from two adjoining pulses is a multiple of the speed of light and periods: l = c x T.

- According to the theory of relativity, c is a constant. Therefore, the distance l should vary in function of period T.

- This phenomenon could be experimentally verify. Two receivers spaced for l also to receive two adjoining pulses. Simultaneity should availability sync clocks.

- By changing the relative speed between the source and the receiver changes to f, and we would. measure whether the changes l (the distance between adjacent pulses).

- If   not change l, the rule adding speed (c + v> c,  c-v <c).STR we have to entirely dismiss. But all  upgraded the theory.

- I do not expect variations in the spacing between adjacent pulses. Such an occurrence would have to follow the slow work hours (t´ > t , … t´=f(v)). Simultaneous monitoring of two  pulsars would have different relative speeds(for example : v1=0,..v2=30 km/s). The clock in one place at the same time can work differently.

2)  Klasično i relativistićko računanje dopler efekta.

Napravimo matematički model u vidu duži A---B usmjerene ka izvoru radio impulsa.Postavimo jedan brojač impulsa u tački A,a drugi pustimo da putuje od A ka B,a zatim odmah nazad u A.

  Kada se pokretni brojač vrati nazad u A trebalo bi da se oba brojača slažu.Ako je vrijeme putovanja "2t", a vremenski interval između impulsa "T" tada će mirujući brojač izbrojati n=2t/T impulsa.

Kod pokretnog brojila prema klasičnoj mehanici T1 = T (c-v)/c za kretanje od A ka B.

Relativistički T1r  = T* sqrt[(c-v)/(c+v)] ,ali i vrijeme dilatira tako da je: t/T1 = tr / T1r .To je lako provjeriti ako  je:  tr  = t* 1/sqrt[1-(v/c)2 ].Slično će se desiti i na povratku iz B ka A.Ispada da će se oba brojila slagati u izbrojanom  impulsima predviđali mi to klasično ili relativistički.

 Ali postoji jedan problem.Ako relativistićki račun valja onda mora vrijeme na tom brojilu teći sporije nego na mirujućem brojilu.I ako ponese sa sobom sat na kraju puta će dokazati da je stvarno za njega proteklo manje vremena, 2t< 2t .

   Primjenimo to saznanje sa matematičkog  modela na realnu situaciju prikazanu na fig1).Tu imamo položaje 1 i 2 gdje bi postojala vremenska dilatacija.Ali u srednjem položaju f ( v = 0) sat bi išao normalno.Tako predviđa neutralni posmatrač sa strane,kao što je bilo na matematičkom modelu iz perspektive A.

  Desi li se da u položaju f promatramo još jedan pulsar,ali  takvom da se prema njemu zemlja kreće,šta ćemo reći za sat.Prema njemu v nije nula pa ispada da bi brzina proticanja vremena ovisila o pravcu promatranja.

 To je dovoljna jaka kontradikcija pa možemo za fig 2) reći:Nema variranja razmaka između dva susjedna impulsa. U protivnom bi zbog relativističkih zahtjeva isti sat radio istovremeno različito za različite objekte posmatranja.

*******************************************************************************************

Rezime:

-Astronomska činjenica je da vremenski period T između impulsa radio pulsara tokom godine varira.

-Trenutni razmak  l između dva susjedna impulsa je umnožak brzine svjetlosti i perioda: l = c x T.

-Po teoriji relativnosti c je konstanta.Zbog toga razmak l bi morao varirati u funkciji periodaT.

-Ta pojava bi se mogla eksperimentalno provjeriti.Dva prijemnika razmaknuta za l istovremeno bi primali dva susjedna impulsa.Istovremenost bi provjerili sinhronizacijom satova.

-Promjenom relativne brzine između izvora i prijemnika mijenja se f,a mi bi mjerili da li se l mijenja (razmak između susjednih impulsa).

-Ako se ne mijenja vrijedi pravilo zbrajanja brzina ( c+v > c ; c-v < c ) pa TR moramo u potpunosti odbaciti.Ali i sve na njoj nadograđene teorije.

-Variranja razmaka između susjednih impulsa ne očekujem jer bi takvu pojavu morao pratiti usporen rad sata u funkciji trenutne relativne brzine.Istovremenim praćenjem različitih pulsara imali bi različite relativne brzine pa i različite dilatacije vremena na istom mjestu i satu.

   EKSPERIMENT (grubi plan): Neka je izvor impulsa u satelitu, ala GPS,obodne bzine 3 [km/s],i sa periodom između susjednih impulsa T=20 [ms].A trajanje impulsa dt=10 [ns].Razmak između susjednih impulsa je l = c T = 6 000 [km].Po TR l treba da varira oko +/- 60 [m].Prijemnici na zemlji razmaknuti na l = 6 000 km opremljeni sa sinhronizovanim satovima,bi to kontrolirali.

Tačnost koja se postiže sa GPS ukazuje da bi ovakav eksperiment bio pouzdan.

               Idi na: December 1)Abstract (english) i  2)ITER promašeni projekat

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1)  Sumrak teorije relativnosti

 

                    Da li je  c + v > c  ?  ( Is it c + v> c )

(poslednje uređivanje 03.12.2011)

 Ponovljeni OPERA eksperimenti u CERN-u još jače ukazuju da je brzina neutrina veća od brzine svjetlosti u vakumu.Osnovni postulat teorije relativnosti je pogrešan,a zbog toga i kompletna TR.Nameće se potreba da se eksperimentalno provjeri sabiranje brzina na tom nivou.Kako dokazati da je c+v>c.

  Neke astronomske analize nagovještavaju da do takvog zbrajanja dolazi.Promjena frekvencije radio pulsara varira tokom godine u skladu sa promjenom  brzine Zemlje u odnosu na pulsar. http://www.einsteinathome.org/PartialS3Results/node5.html

Isto tako je i kod zvijezda promjenjivog sjaja.Naprimjr za Algol je napravljena analiza ovdje:http://calgary.rasc.ca/algol_htm

Kao što se primjećuje frekvencija tokom godine varira za oko +/- 0.01%.To je u skladu sa promjenom relativne brzine (c+v)/c i (c-v)/c.Znamo da je umnožak frekvencije  i razmaka između dva susjedna impulsa jednak brzini svjetlosti (c = f x l).Postavlja se pitanje da li se mijenja razmak l sa promjenom f ?

  Pogledajmo ovu sliku:

 

Sinhronizovani satovi na prijemnicima A i B iatovremeno registruju pristigle susjedne impulse. Međusobno su razmaknuti za l=c/f.Da li će taj razmak biti manji ako se zemlja kreće ka izvoru impulsa.Ako eksperiment pokaže da se razmak ne mijenja,a frekvencija je povećana,mora i brzina impulsa biti povećana.

                  c1 = f1  x  l =[ f x (c+v)/c] x  l =c+v   ...a ovim bi dokazali pogrešnost TR,a ispravnost klasične mehanike.

     U isčekivanju da se pripreme tehnološke mogućnosti za izvođenje ovakvog eksperimenta,koji pomalo liči na OPERA projekt,razmotrimo i drugi mogući ishod.

A to je da i razmak susjednih impulsa varira, i nema zbrajanja c+v.Zašto  to neće biti pogledajmo na sledećoj stranici:

                idi na stranu:   November-2)Klasično i relativističko računanje doplerovog efekta   

             


   uradio:

11.2011-m.kecman